Prednost domaćeg terena (PDT) je fenomen poznat onima koji se svake sezone klade na NFL. Ovaj članak o strategiji klađenja se bavi različitim PDT faktorima koje bi kladitelji trebali uočiti prije nego što se usude kladiti protiv domaćina.
Prednost domaćeg terena je faktor koji postoji u svim profesionalnim sportovima. Činjenica je da u NFL-u domaćini ostvaruju čak 57.50% pobjeda s prosječnom marginom od 2.64 bodova otkad je liga usvojila svoj sadašnji format s 32 franšize 2002. godine, i to nije ništa novo kladitelju koji se kladi na NFL.
Ne iznenađuje da jednostavna strategija klađenja na sve domaćine ne proizvodi dugoročni profit na klađenju kada se kladimo na azijske hendikepe (against the spread, ATS).
U nekim sezonama se može dogoditi da domaćini igraju bolje ili lošije od prosjeka, i tu se radi samo o prirodnoj varijaciji. Na primjer, 2013. su domaćini igrali vrlo dobro i pobijedili su u gotovo 60% utakmica s 53% uspjeha u ATS okladama, a 2015. su pobijedili u samo 52% utakmica uz 44.50% uspjeha u ATS okladama. Općenito, od 2002., domaćini pobjeđuju u oko 49% ATS oklada.
Naravno, to ovisi i o tome koje ekipe češće igraju kao domaćini u nekoj sezoni, i protiv koga. Saznajte koje NFL ekipe imaju najveću prednost domaćeg terena.
Što uzrokuje prednost domaćeg terena?
Malo je tema koje su dovele do toliko rasprava i različitih teorija kao PDT. Ponuđena su mnoga vjerojatna objašnjenja, često potkrijepljena slabijim ili jačim dokazima.
Ipak, najtočnije bi bilo reći da jedno ovako univerzalno pravilo od kojeg nema odstupanja nema jedan uzrok nego više njih, i da samo znamo da faktori koji nekoj ekipi daju PDT ne postoje u drugoj ekipi koja nema znatniju prednost kad igra kod kuće.
Poznato okruženje kod kuće
Ova teorija kao pretpostavku uzima da je igračima prirodnije igrati u okruženju kojeg bolje poznaju i da zbog toga igraju bolje.
Ako pogledamo što se u nogometu, u engleskoj Premier League, događa kada se ekipa preseli na novi stadion, vidimo da je u prosjeku potrebno oko tri sezone da bi se domaćinski rezultati mogle mjeriti s onima prije preseljenja. Primjera je puno: West Ham i njihovo mijenjanje Boleyn Grounda, Tottenham i njihovo mijenjanje White Hart Lanea. Uvijek će preseljenje dovesti do vrlo loših domaćih rezultata.
Istraživanja su također pokazala da igrači proizvode više prirodnog testosterona kada brane “svoj” teritorij u domaćim utakmicama, i to je očito važan faktor u sportovima koji kombiniraju vještinu i agresiju, kao što je američki nogomet.
Utakmice između divizijskih protivnika tradicionalno pokazuju smanjenu stopu PDT, što je rezultat toga što se te utakmice često održavaju pa gostujuća ekipa vrlo dobro pozna i stadion i protivnika i što može očekivati od njega u toj utakmici.
NFL, za razliku od nogometa, ima puno različitih varijanti otvorenih i zatvorenih stadiona, kao i različitih podloga na kojima se igra. Nekoj ekipi može odgovarati domaći stadion, ali se također može dogoditi da su nepripremljeni za potpuno različite uvjete na drugom stadionu.
Iz ovoga proizlazi da se ne radi toliko o prednosti domaćeg terena koliko o nedostatku gostujućeg terena.
Putovanje i vremenske zone
PDT u engleskom nogometu se smanjuje svake godine, i mnogi to pripisuju luksuznijem putovanju i smještaju. Ipak, komfor je samo jedan aspekt putovanja.
U NFL-u se može dogoditi da neka ekipa prijeđe tri vremenske zone, a s obzirom da atletska sposobnost ima najvišu razinu kasno popodne, može se dogoditi da se ekipe nađu u različitim fazama svog cirkadijalnog ritma.
Najočitiji primjer takvih dvoboja se događa kad ekipe sa Zapadne obale i Pacifičke vremenske zone – San Diego, Seattle, San Francisco i Oakland – putuju u Istočnu vremensku zonu da bi igrale ranu utakmicu u 13h popodne.
Za igrače sa Zapadne obale, to je ekvivalent početka utakmice u 10 ujutro, što je vrlo daleko od vršne atletske sposobnosti koja dolazi kasno popodne, a njihove pripreme za utakmicu će početi oko 6 ujutro prema njihovom prirodnom cirkadijalnom ritmu.
Neki analitičari također uključuju Denver i Arizonu iz Planinske vremenske zone u ovaj popis ekipa kojima smetaju rane utakmice na Istočnoj obali, i njihov omjer u takvim utakmicama je samo 30% pobjeda i 44% uspjeha u ATS okladama.
Ali, kao što to biva sa svim strategijama klađenja koje postanu javno dobro, klađenje na tim s Istočne obale protiv tima sa Zapadne obale u ranoj utakmici više nije isplativo. Kladionice su se prilagodile i nude promijenjene koeficijente i ATS, pa je domaćin pokrio ATS u samo 51% slučajeva od 2009. godine.
Podsvjesno pristrano suđenje
Ovaj faktor bi mogao biti jedan od najvažnijih za PDT. Suci bi mogli imati tendenciju domaćinskog suđenja.
Suci u NFL-u bacaju žute zastavice češće na štetu gostujućih ekipa, prosječno 7.00 po utakmici u usporedbi sa 6.70 za domaćine tijekom sezone 2015. Bez obzira što je ovo vrlo mala prednost, i dalje je prednost i može dovesti do pobjede u utakmici.
Ipak, moguće je da pritisak publike dovodi do žutih zastavica za goste. Publika je vrlo tiha kad je njihova ekipa u napadu, dok bukom onemogućava komunikaciju protivničke ekipe dok je ona u napadu.
Također, zbog svih ostalih faktora je moguće da gosti češće moraju pribjegavati očajničkom pristupu koji je na rubu regularnosti, pogotovo kad gube a vjerojatno je da će baš gosti gubiti, i zbog toga se češće sudi na njihovu štetu.
Zaključak
Kladitelji bi trebali biti svjesni da u NFL-u postoji znatan utjecaj PDT, makar je vrlo teško ostvariti profit sa tim saznanjem jer je ono već ugrađeno u koeficijente za pobjedu i u ATS.
Saznajte više o strategiji klađenja na ATS u NFL-u.
